Kroz sažeto iskustvo u nabrojenim restoranima imao sam prilike kuhati za veće i manje evente, svadbene prigode, tematske „fine dinning večere“ u slijedovima sa nekima od najboljih hrvatskih chefova poput Rudolfa Štefana i Gregoria Mannuccia, te na festivalima poput „Zagreb Film Festivala“ i „Tjedan Dizajna Zagreb“.
– MOJ PUT
Kako sam formalno kuharsko obrazovanje stekao tek u zrelijoj dobi, sa 33g, u svijet profesionalnog kuhanja došao sam iz potpuno druge „branše“ – strojarstva. No, to je bilo pronalaženje mojeg puta, tako je naprosto trebalo biti. Vjerujem da se bitne stvari u životu ne događaju slučajno. Tako je bilo i sa mojoj ljubavi prema hrani i kuhanju; oduvijek su me privlačili mirisi iz kuhinje i oštri predmeti.
Inače sam po prirodi temeljit i predan onome što volim, tako sam pristupio i kuhanju te sam ubrzo postao poprilično dobar u tome. Kako nisam imao od koga učiti, sve sam osnovne tehnike savladavao principom pokušaja i pogrešaka, dok sam usput skupljao i proučavao svu moguću literaturu do koje sam mogao doći. Zahvaljujući tome danas imam pozamašnu kolekciju kvalitetnih knjiga i kuharica od renomiranih domaćih i svjetskih stručnjaka za kuhanje, ali i zavidno poznavanje gotovo svih svjetskih kuhinja. Isto tako, puno sam zahvalan svojoj majci i baki, koje su rodom Slavonke, jer sam od njih naučio što znači prava domaća kuhinja i namirnica iz vlastitog uzgoja i vrta, dok sam od djeda po očevoj strani, dalmatinskih korjena kažu „pokupio“ osjećaj za kuhanje jer je i sam bio vrstan kuhar, poznat u svom kraju.
Tako sam se, nakon desetak godina, sada već ozbiljnog amaterskog kuhanja kod kuće, odlučio prepustiti svom entuzijazmu koje sam gajio prema kuhanju, završio još jednu srednju školu (ovog puta pravu – kuharsku) i odlučio slijediti svoj poziv originalni poziv. Imao sam, naravno, i sreće; prvi sam posao dobio, u tada jednom od najcjenjenijih naših restorana, „Prascu“, koji je još bio pod vodstvom chefa Dina Galvagna, koji je tada predvodio kuharsku scenu kod nas, tu je započeo moj put u profesionalnoj kuhinji. Nakon toga, dalje su stvari išle svojim tokom; slijedom sam izoštravao tehnike i generirao iskustvo u „Bistro Apetitu“ tada najboljem restoranu u Hrvatskoj dvije godine za redom, pod chefom Christianom Caballierom, zatim sam radio u renomiranom boutiqe hotelu „Boškinac“, da bih poslje toga dobio priliku voditi vlastiti tim i kuhinju kao chef u zagrebačkom restoranu „Pod zidom“. Nakon toga slijedili su novi izazovi; otvaranje bistroa „Alegria“ na zagrebačkim Vrbanima, te otvaranje ribljeg restorana „Tuna Bay“ u Poreču, također kao voditelj i chef kuhinje.
– MOJA INTERPRETACIJA
– NOVI IZAZOVI